Možda će zvučati nestvarno, ali ovih nekoliko riječi neće biti usmjereno samo na tragičan događaj kojim je u ponedjeljak, 18.05.2020. prekinut Krešin život.
Taj tragičan događaj dobrim dijelom dugoročno će utjecati na živote Krešinih najbližih, njegovih najmilijih, njegove obitelji, ali i na živote ogromnog broja Krešinih prijatelja, kako u Zanatliji, tako i diljem cijele Hrvatske.
Krešo je bio jedinac, ali uspio je u životu ostvariti rezultate kao da je na njima aktivno radilo više osoba.
Tuđom katastrofalnom nepažnjom, tuđom pogreškom, gotovo u centru Zagreba, prekinut je jedan život, u naponu snage pred kojim je bio još cijeli niz zacrtanih planova, jedan dugi niz značajnih životnih ostvarenja, kako realiziranih do danas, tako planiranih i u budućnosti.
Mnogi od nas, ovdje okupljenih, poznavali smo Krešu od njegovog
rođenja. Uz dedu i tatu koji su u Zanatliji proveli najveći dio njihovog
života, bio je logičan Krešin sportski put, oktanski sport kao nedjeljiv dio
njegovog života.
Jednako logično, Krešo je ljubav prema oktanskim natjecanjima prenio na svog
sina, na Daria, koji ga je u početku samo pratio, a zatim vrlo jasno pokazao
da će u najskorije vrijeme nadmašiti vrhunskog učitelja, oca Krešu. Dario
je bio njegov život, njegova ljubav, a sada na Dariu ostaje nastaviti i
dovršiti Krešine zamisli. Poslovne i sportske.
Nije možda preporučljivo, ali je točno, da je Krešo slično kao i mnogi drugi sudionici u oktanskim sportovima, često puta zanemario neku privatnu, obiteljsku obvezu, kako bi po ne znam koji puta pokazao „onim drugima na stazi“, što znači brzina, spretnost, a naravno u konačnici i pobjeda na natjecanjima.
Prijatelji i kolege iz Zanatlije, zatim njegovi suparnici u sportskom nadmetanju, a na posljetku i mediji, nazvali su ga „profesorom OSV-a“. S pravom. Krešo je tijekom dugog niza godina svojim rezultatima, zaslužio takvu titulu. Na natjecateljskoj stazi beskompromisan ali korektan, po završetku natjecanja na „after-partyu“ prijatelj koji nikada nije prvi napustio društvo.
Krešo je bio, i ostat će, doista profesor u dijelu oktanskih sportova kojima se bavio. Ostavio je neizbrisiv trag, nit vodilju, ne samo članovima Zanatlije. O njegovim će vrhunskim vožnjama biti pričano još godinama u cijeloj Hrvatskoj. Krešine vožnje na stazi, među čunjevima, bile su više nalik na balet nego sportsko nadmetanje. Bila je to umjetnost. Sve je izgledalo lako, jednostavno.
Ali samo do trenutka dok neki drugi, manje iskusni i sposobni, nisu pokušali kopirati Krešine vožnje. Tek tada došla je do izražaja razlika između dobrih, vrlo dobrih, odličnih – i na kraju, onih nedohvatljivih – Krešinih. On je ipak bio jedan drugi svijet, on je bio jedinstven. Višestruki prvak Zanatlije, višestruki prvak Zagreba, višestruki prvak Hrvatske… tko bi uopće nabrojio sva Krešina prva mjesta, pobjede i titule. To je već postalo, a i ostat će povijest. Krešo je ušao u legendu, Krešo je postao legenda.
Rijetko, doista vrlo rijetko, Krešo je bio ljut ili neraspoložen u Zanatliji. Zanatliju je, jednako kao njegovi deda i tata, smatrao svojim drugim domom. Tu je ljubav prenio i na Daria.
Unatoč toj ljubavi prema sportskim aktivnostima, Krešo nije zaboravio da poslovanjem mora osigurati dovoljno sredstava za obitelj, za redoviti, svakodnevni život. Započeo je i nastavio istovjetan posao kojim su se bavili njegovi deda i tata. Autoelektrika; bila je sastavni dio života cijele obitelji Merlić. Naravno i Kreše. Ako ponekad, neka od mušterija, a vrlo često dobri prijatelji, nisu imali mogućnosti odmah platiti Krešinu uslugu, Krešo to nije smatrao velikim problemom. Pričekao je bolja vremena, ali bolja vremena za one druge, za dužnike. Iako je njemu i njegovoj obitelji taj zarađeni novac bio potreban, Krešo je uvijek imao razumijevanja za druge.
U posljednje vrijeme započeo je, ali na žalost bio grubo prekinut, dogradnju njegove radionice „na bregu“. Dragi naš Krešo, vjerujemo da će uz pomoć Tvojih mnogih prijatelja, taj Tvoj posljednji projekt, biti realiziran u potpunosti. Uz Tvoj nadzor – „odozgo“. Krešo, ti si to apsolutno zaslužio.
Pokušajmo stoga svi mi koji ćemo nastaviti onim putem gdje nas je Krešo ostavio, zamisliti Krešu u našem društvu i nadalje, slijediti njegov stil, ponoviti njegove privatne i sportske uspjehe. Iako, bez Kreše ništa više neće biti isto.
Sretan ti put Krešo, kolega i prijatelju naš!
