U petak navečer smo se u Kapljici dogovorili da se nađemo ujutro u 7:30 na prvoj benzinskoj nakon naplatnih kućica Zagreb istok. Tamo smo popili prvu subotnju kavicu pa nakon 50 km stali na drugoj benzi na hranjenje. Do graničnog prijelaza sasvim ugodna vožnja, pratili smo Cavorov nezavidan tempo i, nakon što ga je preteklo mrtvačko vozilo, opravdano smo zaključili da su i mrtvaci brži od njega.
Na graničnom prijelazu Gradiška neopisiva gužva… dvije trake prije mosta se spajaju u jednu i fino ispolirani BMW beogradskih tablica ne pušta naša malena kolica ispred sebe. Ma, ne, nismo tad psovali! I nikako nismo bili u napasti da ga malo, ali samo malo trknemo. Bilo nam je šteta naših talijanskih ljubimaca. Sale bi ga k’o od šale mogao sa svojim Japancem, ali nije bio u poziciji.
Na mostu smo opet stajali dugo s nadom da ga baš sad neće netko srušiti.
Kad smo se napokon dočepali Bosanske Gradiške, na prvoj benzinskoj pumpi ili crpki (kak’ se to već tu zove) uslijedilo je prvo mijenjanje kuna u devize. Promijenili smo vreću para za što nismo dobili nikakvu potvrdu, ali valjda nas nisu zavaljali za više od porcije ćevapa. Ma neka im je!
Nedugo nakon što smo krenuli na autoput, točno u podne, krepao je Japanac! Pa kaj nismo maloprije s onim stavom oko mijenjanja maraka zaslužili izbjeći sve kazne božje?! Dva sata su naši vrli mehaničari z Brega pokušavali otkloniti kvar na motoru… žičicama, kaugumama, folijama, čarobnim štapićem, coprijama, ali nam je nebo poslalo Hrvoja Čižmeka sa šlepicom pa je Japanska gejša bez mrvice potrošenog benzina uvežena u Jajce.
Po dolasku u Jajce, dugoselska i zagrebačka karavana kraljevski je dočekana kod Dželilovića hladnom cugom, roštiljem i baklavom.
Punih trbuha otišli smo do hostela gdje su nam ljubazni domaćini osigurali besplatan smještaj.
Nakon kratkog treninga na stazi pored hostela, otišli smo do grada u kratki noćni tour de Jajce gdje smo ostali do tri ujutro ugodno se družeći s našim splitskim i bosanskim prijateljima. Oko jedan- dva već nismo ni primijetili da nismo u Team-u! 🙂 Nekako smo se dovukli do hostela, za mali noćni obrok pojeli laganu hranu (špek s makovnjačom) pa uz Merlićev blagoslov i šutnju nekako zaspali. Sve ostale detalje izlaska ljubomorno čuvamo za sebe i služe isključivo za internu uporabu!
U nedjelju ujutro smo se svi digli živi i zdravi pa krenuli preko ceste u đir za pehare.
Dariu su uz teške muke i pregovore ipak dali nastupiti jer po njihovim pravilima dečec mora imati vozačku… Onda se dečec inatio da ni neće voziti pa smo pedagoškim pristupom morali slomiti njegov ego i slabiji je popustio (osim verbalnih, nismo koristili metodu ‘batina je iz raja izašla’, časna riječ!).
Naša vozačica Dalila i vozači Agić, Cavor, Matija, Merla, mali od Merle i Saša (čija je japanska gejša u međuvremenu popravljena) vozili su odlično, a neki od njih nam time i zaradili tjedan lagodnog života u Bosni, ali smo zbog poslovnih obveza nažalost morali napustiti tu zemlju prepunu čari, minskih polja i mutne vode, kao što to Zabranjeno pušenje lijepo kaže.
Po završetku ove utrke u OSV na kojoj je nastupilo 56 natjecatelja, bilo je proglašenje pobjednika u hotelu Turist, uz plaćen ručak i piće organizatora.
Zasluženih 250 maraka koje su nam zaradili Dalila, Cavor i Merla trošili smo putem kući na Plivskim jezerima, ćevapima kod Muje u Banja Luci i onoj istoj benzinskoj gdje su nas garant smuljali za marke kad smo ušli u Bosnu! A nešto smo para i kući donijeli!
Žene (Adriana, pa Adrijana sa j i Nataša) to posebno cijene jer napokon da se nešto donese u kuću osim pehara s kojih doživotno brišu prašinu, uništenih automobila koje onda mužjaci slažu do sljedeće utrke i napornih priča k’o je koga mogao, a nije i zašto.
Poslije naplatnih kućica smo se oprostili jedni od drugih i, osim pehara i para, ponijeli svi prekrasne dojmove na protekli vikend. Dobra ekipa, puno smijeha i uspješan sportski rezultat samo su nam poticaj za dalje!
Hvala prijateljima iz Dugog Sela na prijateljskoj logistici i lijepom druženju, Splićanima s kojima smo bili sve samo ne dva svijeta različita (plus na ekstra toleranciji na noćnu buku u hostelu) i najveće hvala našim prijateljima iz Jajca kojima ćemo, nadamo se, moći istom mjerom uzvratiti ugošćavanjem u Zagrebu!!!
